IDEMO KUĆI!!!

agencija za mobilnost logocropped-Intro_Erasmus1-1xcdfrf-2ax5kx5.jpg

Svi smo rano ustali. Dragan, Sanja i ja od 6:50 obilazili smo učeničke sobe i budili one koji su još bili u krevetima. Podsjetili smo ih da skinu posteljinu i ubace ju u košare na hodniku, da odu na doručak i da do devet napuste sobe.

U devet su svi u predvorju. Sva prtljaga je s nama. Više nego kad smo došli. Vraćamo kartice na recepciju. I napuštamo naš hostel. Tschuess! Bis bald!

Autobus je trebao biti pred hostelom u 9:30. 9:38 još ih nema. Da nas nisu zaboravili?

Minutu poslije stiže naš Croatia travel autobus. Ukrcavamo se i krećemo! Sretan nam put!.

Put prolazi mirno i polako. Izmjenjuju se pejzaži i vremenske prilike/neprilike. Snijeg, sunce, kiša. Hladno je.

IMG-20160425-WA0029 IMG-20160425-WA0017IMG-20160425-WA0024

Stajemo na nekoliko mjesta. Prekrasno odmorište u Austriji.

IMG-20160425-WA0030

Dečki se igraju, pričaju, spavaju. Svi jedva čekaju da stignemo.

IMG-20160425-WA0012IMG-20160425-WA0015IMG-20160425-WA0031IMG-20160425-WA0011

I u 21:45 otprilike, evo nas na našem školskom parkiralištu. Kod kuće smo, sretni! Roditelji, cure, braće i sestre, svi nas čekaju.

Dome, slatki dome.

 

NEDJELJA PRED POVRATAK

 

agencija za mobilnost logocropped-Intro_Erasmus1-1xcdfrf-2ax5kx5.jpg

Dogovarali smo za danas posjet Klassik Stadt-uu – muzeju gdje su izloženi klasični automobili. Međutim, dio naših sudionika izrazio je želju da idemo u ZOO.

 

Odluka je pala, ići ćemo tamo, barem je sinoć većina učenika htjela ići.

Frankfurt Zoo, Germany, Main entrance

Okupili smo se oko 13:30 kako bi napravili još nekoliko zajedničkih fotografija. Kad smo izašli iz hostela dočekao nas je snježni pljusak. Na svu sreću ubrzo ga je zamijenilo sunce i odmah je bilo toplije. Kao stvoreno za naš photo session.

IMG-20160424-WA0022 IMG-20160424-WA0008IMG-20160424-WA0016

Dečkima je hladno. Najhrabrija četvorica odlaze u pratnji Sanje, Dragana i priključenog člana naše ekspedicije Marija u ZOO. Uživali su u velikom i lijepo uređenom prostoru.

IMG-20160425-WA0007IMG-20160425-WA0003

Ostatak se vraća u hostel ili šeće uz Mainu. Na cesti vidimo neobično vozilo. Ja mislim da su stigli svemirci, ali naši me dečki razuvjeravaju. Kažu da je to vozilo koje ide na nožni  pogon i da može postići brzinu od 150 km/h. Vidjeli to već dečki na you tube-u, a evo i ja sad.

DSC_0347

U hostelu je taman još dovoljno vremena do večere da se spakiramo. Kupili smo poklona, dosta. Dobro bi došla još koja torba.

18:00 posljednja večera- njoki s kockicama šunke, Sanja kaže ukusno, ali kalorično. Dragan je lijepo jeo. Njam, njam. Ja sam danas ostala kratkih rukava, mog divnog kuhara nije bilo. Dobila sam bijelu tjesteninu s narezanom rajčicom. Na tanjuru pored, varivo od keljo-kupusa – pomalo zaslađeno, zakiseljeno, s vrhnjem? Ni dečki, ni ja nismo baš zadovoljni, ali sve nam je dobro jer sutra idemo kući.

Poslije večere zadnje okupljanje s našim sudionicima. Dogovoramo sutrašnje jutro i polazak. Prepričavamo događaje od protekla dva tjedna – kakav je tko bio na praksi, na obilascima u hostelu i dajemo ocjene. Puno je petica i četvorki, pokoja trojka i jedna dvojka Još je pred nama put i prilika da se konačna ocjena popravi.

Rano lijeganje, sutra je buđenje u 6:45.

CERTIFICIRANI SMO!!!

agencija za mobilnost logocropped-Intro_Erasmus1-1xcdfrf-2ax5kx5.jpg

Ručak

IMG_0859IMG_0834

i certifikati

IMG_085820160423_134042   IMG_0838 IMG_0839 IMG_0840 IMG_0841IMG_0842 IMG_0843 IMG_0844 IMG_0845 IMG_0846 IMG_0847 IMG_0849 IMG_0850 IMG_0851 IMG_0852 IMG_0853 IMG_0854 IMG_0855 IMG_0856 IMG_0857 IMG_0837IMG_0836IMG_0848

 

Svi od prvog do zadnjeg. Bravo za nas!!! Još malo shoppinga u zadnji tren i Noć muzeja je još pred nama.

Nacht der Museen – imamo veeeliku sreću da se za vrijeme našeg boravka održava noć muzeja. Frankfurt u ovoj noći otvara vrata četrdesetak muzeja i to od 19:00-2:00. Za razliku od naše domaće zagrebačke noći muzeja, ova frankfurtska nije besplatna.

Inače ulaz za odrasle u muzeje kreće se od 5-7 eura, a u noći muzeja ulaznica je 14 i ona, osim obilaska neograničenog broja muzeja uključuje i besplatnu kartu za autobusne lijnije koje su posebno prilagođene ovom događaju.

Nekoliko naših učenika htjelo je ići s nama, međutim kada smo im rekli cijenu, odustali su. Ipak je predzadnji dan boravka, đepovi su se ispraznili…

I tako smo Sanja i ja željne umjetnosti i kulture same krenule u frankfurtsku noć…

Cijeli dan je svježije i pada lagano kiša, ali za večer su najavili dolazak nekakvog polarnog, arktičkog zraka. Mislimo da smo spremne za njega, kaputi, ispod kaputa tople veste. Bit će ok.

Čim smo izišle iz hotela krenule u smjeru zapada uz obalu Maine vidjele smo da je noć počela. Uz rijeku je u neposrednoj blizini našeg hostela smješteno desetak muzeja – obala se i zove Museenufer , obala muzeja.

Paralelno s rijekom, teče još jedna, rijeka ljudi- štandovi s tradicionalnim njemačkim pecivima i pićem, pored nekih muzeja posebni tematski štandovi npr, ispred Muzeja svjetskih kultura, Weltkulturenmuseum– štand s afričkim specijalitetima, klupe i stolovi, ljudi, jedu i uživaju.

Obilalzimo i uživamo – Museum für Angewandte Kunst -muzej primijenjene umjetnosti. Danas je otvorenje izložbe austrijskog umjetnika Stefana Sagmeistera, performans s interaktivnim stanicama sreće koje povećavaju razinu sreće na barometru sreće: vožnja bicikla, smijanje, crtanje simbola sreće, skakanje …

STEFAN-SAGMEISTER-TheHappyShow-Wie-glücklich-sind-Sie-MAK_DESIGN LABOR-MAK-Ausstellungsansicht-2015-FotoMAKAslan-web Koliko ste sretni?

 

Weltkulturenmuseum,

Deutsches Filmmuseum, Museum für Kommunikation … na ulazak u svaki čeka se u redu, na izlazak isto tako. Mnogo je mladih ljudi, većina Nijemaca, ali ima i turista. Svaki muzej pripremio je nešto posebno za ovu večer ne bi li privukao i zadržao što više ljudi. U Muzeju za komunikacije na najnižoj etaži je koncert pa čim uđeš moraš zapjevati sa ostalima Don’t you forget about me. Provjeravamo jesu li to stvarno Simple Minds. Jesu, ali na njemački način. Okupilo se mnoštvo ispred pozornice, pjevaju i plešu.

U Njemačkom filmskom muzeju isto glazba i ples.

 

 

Na četiri etaže izlošci – od samih početaka filma, do suvremenih tehnologija. Sanja i ja stajale smo u sred nekakvog jurskog parka i bile uhvaćene u kanđe ogromnog dinosaur. Za dlaku smo pobjegle…

20160423_21362820160423_213739DSC_0325

U noć, polarnu.

DSC_0328

Htjele bismo još obići Muzej za modernu umjetnost. Građevina nalik na veliki brod, u samom centru Frankfurta. Privukla nas je već prije, ali čekale smo ovu noć da ga obiđemo.

Samo gdje je sada točno? Prelazimo jedan od desetak mostova i letimo prema gradu. Cvokoćemo i čini nam se da je muzej dalje nego što smo mislile. Taman kad smo pomislile odustati, promrzle i umorne, nalazimo ga. Unutrašnjost muzeja je jednako neobična kao i pročelje.

Ima tu svega, modernog i neobičnog- skulptura, mobila, instalacija, grafika, filmova. Meni poznat samo Warhall, Sanji naravno mnogi.

20160423_234841DSC_0331

Zadovoljne smo, vidjele smo mnogo, nismo se smrzle. Još samo da se dokopamo kuće, našeg toplog, dragog hostela. Nalazimo stanicu, ubrzo dolazi i bus. Nevjerojatno mnogo ljudi je u njemu, još jednom Frankfurt u malom na jednom mjestu: Arapi, Kinezi, Turci, Hrvati, pokoji Nijemac…

Za desetak minuta smo u sobama. Toplim i opremljenim divnim krevetima. To je sve što čovjeku sada treba…

ZADNJI PETAK, DAN ZA…

agencija za mobilnost logocropped-Intro_Erasmus1-1xcdfrf-2ax5kx5.jpg

Ustali smo ranije. Dragan je pregledao sobe da vidi jesu li svi otišli tamo gdje bi trebali – na svoja frankfurtska gradilišta i radionice, zadnji put u sklopu našeg projekta. Pozdravit će se sa svojim poslodavcima , uzeti svoj ovjereni i potpisani Europass, možda dobiti nekakav đeparac, a neke će poslodavac počastiti i gablecom. Mario Lukinić se već dogovorio sa svojim majstorom koji kebab će jesti, i to brzo i lako jer je u njemačkom okruženju u ova dva tjedna nevjerojatno napredovao sa svojim njemačkim . Pa kaže Mario: praveći rukama na glavi  male rogove i klimajući glavom lijevo-desno, no.. Onda zagrokće i opet zaklima lijevo-desno, no. Savije ruke u laktovima i mahne njima kao krilima i klimne potvrdno glavom, ja, ja.  Za one koji ne govore njemački, da interpretiram: ne želim kebab od junetine/govedine, ni od svinjetine nego od peradi.

Svi su otišli, utvrdili smo na jutarnjem okupljanju na doručku. Odlično, prvi kamen sa srca je pao.

Hoće li svi i ostati? Hoće li svi uzeti Europasse? Hoće li…?

Da nemamo vremena za turobne misli i strepnje oko naših sudionika pobrinili su se naši domaćini iz KWVD i pozvali nas na sastanak. Dobit ćemo certifikate da smo učestvovali u projektu „International Practice for better job oppORTunities – INPORT“, u sklopu projekta Erasmus+”, od 10.travnja do 25.travnja 2016. I to na njemačkom. Mario Lukinić sigurno neće imati problema s razumijevanjem certifikata, a onda može prevesti i onima koji možda ne budu uspjeli dokučiti o čemu se radi.

Na sastanak smo otišli u društvu jedne prekrasne orhideje DSC_0288

koju smo poklonili našim domaćinima u znak zahvale na odličnoj organizaciji i velikoj pomoći.

20160422_113109

Danke!

Gospodin Mario Šušak, predsjednik društva, doći će na naš ručak i uručiti nam certufikate. Dečki će izvući svoja najbolja odijela, kravate i cipele da trenutak bude što svečaniji.

Nestrplivo čekamo povratak naših sudionika sa zadnjeg dana.

DCIM101MEDIA

DCIM101MEDIA

DCIM101MEDIA

DCIM101MEDIA

Neki su tu danas već puno ranije nego inače, neki su ostali i dulje nego proteklih dana. Osmijesi od uha do uha. Oprostili su se od svojih gradilišta, pozdravili s majstorima, Mario je pojeo svoj kebab, baš onaj kakav je naručio. Ovi najranije pridošli dobili su odličan đeparac od 200 eura. Nisu ga očekivali i presretni su. I to baš onaj koji je najviše gunđao prvih par dana da nije trebao ni dolaziti, da je Njemačka ovakva i onakva – Antonio Mešić. Promijenio čovjek mišljenje. Sad mu se čini da je Njemačka sasvim ok, ali ipak ne bi tu radio.

Neki drugi ipak bi. Mnogi od njih pozvani su da po završetku školovanja dođu u svoje frankfurtske firme– autolakireri Lukinić, Mađar i Srbić, soboslikar Habbibullaev, a uz njega i Linardić već dogovaraju kad dolaze i gdje će stanovati, monteri suhe gradnje Mihaljević (koji je ujedno i rekorder u đeparcu 250 eura, ali ne bez vraga kažu oni koji znaju kako radi da je dečko već tako radi kao da je već gotovi majstor) i Čakarić, koji je dobio manji đeparac i bio malo tužan jer radio je i on, i to odlično…

Neki na žalost nisu dobili đeparac- soboslikari i fasaderi. Reakcije su raznolike. Neki kažu, nisam došao ovdje zbog toga, znao sam da nam ne moraju dati đeparac i da je to odluka poslodavca, do drugih koji su ljuti ili razočarani.

Ali samo na kratko, malo razgovaramo s njima i prisjećamo ih svega dobrog što se ovdje dogodilo. Smiju se i opet su zadovoljni.

Večera nije nešto, odresci od mljevenog mesa- pljeskavice(?!), nešto poput restanog krumpira, umak, ali opet na njemački način. Nema veze, oprostit ćemo i kuharima što ne znaju to napraviti kako treba, zadnji nam je petak.

DCIM101MEDIA

DCIM101MEDIA

Vikend je pred nama pun događaja. Sutra ručak i dodjela certifikata, navečer Nacht der Museen 2016 – noć muzeja. Ima ih 43 koji će sutra navečer otvoriti svoja vrata nama i ostalima zainteresiranim za takve događaje, i to  od 19-02:00. Odabrali smo nekoliko koji nam se čine zanimljivima. U nedjelju posjet Klassik Stadt, stari automobili. Poslijepodne pakiranje. U ponedjeljak krećemo u 9:30.

Jedva svi čekamo!!

 

ČETVRTKOM – FANTASTIČNA ČETVORICA

agencija za mobilnost logocropped-Intro_Erasmus1-1xcdfrf-2ax5kx5.jpg

Zadnja dva dana praktičnog dijela projekta. Svi autolakireri su već jučer donijeli potpisan Europass, dokument koji potvrđuje da su planirani dio praktične nastave uspješno odradili. Ostali će dokumente dobiti najvjerojatnije sutra.

Dan je opet počeo bolesno. Kristijan koji je jučer odbolovao, sinoć je bio zdrav i spreman za današnju praksu.

Međutim, danas nov bolesnik. Ivan Linardić: glavobolja, lagana temperatura, sinusi puni. Još jedan prehlađeni. Dobio je potpun tretman: pola litre čaja, jedan limun, nekoliko lupoceta, mirovanje u krevetu.

U kantini smo. Sanja je nazvala poslodavca i obavijestila ga je da je Ivan bolestan.

Kad evo oko 10:30 pojavljuje se i Naž koji je s njim kod istog poslodavca. Kaže, pustili su ga da ne samuje. Ok, naravno da provjeravamo s poslodavcem priču. Podudaraju se. Jeee, nije izmislilo!

Nakon par minuta ekipa se proširuje: evo nama i Antonia Markova. Otkud ti ? Pitamo ga mi. Kaže ne pitajte. Mi ipak pitamo čuj otkud ti, trebaš biti na praksi. Kaže on upao sam u beton. Gdje? Zašto? Kako? Jesi  li ozlijeđen? Gdje su ti cipele?Gdje ti je radno odijelo?

Sve nam je objasnio. Išao je baciti vodu na drugi kraj gradilišta i trebao izaći kroz jedna vrata ispred kojih su svježe betonirali jednu traku staze. Naravno da ju on nije primijetio, zakoračio je i u trenutku kad mu je noga upala, u mekani beton, začuo je majstora koji ga je poslao baciti vodu, kako viče paaazzziii! Kao u crtiću, kaže Antonio. Upao je lijevom nogom do koljena. Malo se čini se usput ogrebao na armaturu, ali na svu sreću nije ozbiljnije ozlijeđen. Odmah su ga poslali u hostel da opere odijelo i sredi cipele. Naravno, provjeravamo i beton priču. Sve se dogodilo baš tako, kažu ovi na gradilištu.

IMG-20160421-WA0008,

Ok. Vrijeme je da mi krenemo u obilazak Frankfurter Stadtwald-a, po svemu sudeći prekrasnog parka na samom južnom rubu grada. Blizu nas. Unajmit ćemo bicikle i odvest ćemo se tamo. I svi naši odbjegli s prakse s nama, naravno. Samo da ostavimo stvari u sobama i krećemo.

Sanjina i moja soba su na četvrtom katu, svi dečki i Dragan su na drugom. Uglavnom gore idem po stepenicama, tako sam i danas. Volim usput proći malo i po drugom katu kad su dečki u hostelu i vidjeti što se događa. Sad nema potrebe, svi su na praksi mislim si penjući se na drugi kat. I taman kad sam zaokrenula sa stepenica i krenula dalje prema stepenicama za treći, ispred mene se ukazuje Filip. Da mi nisu ruke bile pune laptopa, mobitela i torbice protrljala bih oči, ovako sam samo objesila čeljust i razrogačila oči. Što TI radiš tu? (Četvrta osoba danas!!!???) Kaže, zaspao je i on i Josip (peta osoba!!!!!!????). Nisu čuli alarm. Kažu druga dvojica iz sobe ustaju prije pet i obavezno ih probudi njihov alarm, a onda se probude još i kad ovi idu. Tako je bilo i jutros, a poslije toga su zaspali tako da više nisu čuli ništa. Ok, idemo nazvati poslodavca da kasnite. Ne javljaju se. Vjerojatno već naveliko rade. Dečki su ubrzo bili spremni za pokret. Sanja i ja odlučile smo ići s njima, jer je gradilište na kojem rade u smjeru Eintrach Frankfurt Sportleistung Centra, u kojem ćemo u subotu imati ručak i svečanu dodjelu certifikata sudionicima projekta, a usput ćemo razgovarati s voditeljem gradilišta na kopjem su Filip i Josip  i vidjeti kako će dečki nadoknaditi propušteno.

Stigli smo nakon vožnje busom i U-Bahn-om nakon nekih 45 minuta. Majstori su bili vrlo ljubazni i nisu se ljutili na dečke. Ostat će malo duže danas i bit će sve ok.

Umjesto izleta biciklima u prirodu na jugu, izletjele smo gradskim prijevozom na istok grada. Ok, moglo je biti i gore…

Povratak u hostel. Obilazak bolesnika, betoniranih i onih koji su danas pošteđeni posla. Bolesnik je čini se bolje, nadamo se da će sutra moći na praksu. Vidjet ćemo još poslije večere. Betonirani je opet onaj stari. Usnuli ljepotani odradili malo duži dan. Svi zajedno, nas troje pratitelja i naši četvrtkaši, odradili smo još malo razgovora, postigli malo dogovora, sve riješili, idemo dalje…Ovaj radni dan je gotov

.1461151170576 IMG-20160420-WA0012 IMG-20160421-WA0006

Ubrzo pristižu i ostali. Večera je danas ok. Pohano bijelo i pire krumpir. Doduše uvijek malo nekih neobičnih začina, malo više soli, slatkasto-kiseli umaci – sve karakteristike njemačke kulinarske tradicije. Iako su okusi neobični i drugačiji od onih na koje smo navikli, mnogi ipak probaju i svidi im se. Dragan je npr. uvijek zadovoljan.

Poslije večere okupljanje. Sutra je petak, zadnji dan prakse koji je za naše dečke jako važan jer dobivaju Europass-e. Svi su tu i moći će na praksu, čak i naš šmrcavi Ivan. Kaže popit će tabletu ujutro, ako ne bude dobro, i ide. Uspavani tvrde da nema šanse da se sutra ne probude… Betonirani – bez komentara. Očekuje da će sutra biti puno smijeha na njegov račun na gradilištu, ali spreman je na sve.

Vidjet ćemo sve sutra.

After all, tomorrow is another day.(The last of the week!!)

Malo bilijara prije spavanja i onda brzo u krevet da nam opet ne zaspiš.

IMG-20160422-WA0002

PROLJEĆE I NARAVNO CVIJEĆE

agencija za mobilnost logocropped-Intro_Erasmus1-1xcdfrf-2ax5kx5.jpg

Hostel je ipak još bolnica: Kristijan je morao ostao u krevetu. Lagana temperatura, glavobolja, sinusi. Njemački poslodavac obaviješten je telefonom i mailom. Prijatelji i pratitelji, svi se brinu za bolesnika. Ne sumnjamo da će ozdraviti za čas.

Danas smo dobili obavijest od naših domaćina iz KWVD da je za subotu 23.4.2016. u 13:30 dogovoren tradicionalni njemački ručak i to u Training Center-u Frankfurtskog Eintracht-a zajedno s drugom zagrebačkom grupom, 16 mladića iz Škole za montažu instalacija i metalnih konstrukcija, Sveti duh. Planiramo okupljanje u 12:30 i odlazak do odredišta U-Bahn-om. Novo iskustvo za sve one koji se još nisu vozili podzemnom.

Danas je sigurno najljepši dan od kako smo u Frankfurtu. Nebo je kristalno čisto, plavo, svježe je, ali sunce divno grije. Vjetar je lagan. Idealan dan za boravak u prirodi.

Botanischer Garten zum Beispiel!

Vrt je prekrasan. Ogroman, razlistan, rascvjetan, mirisan. Pun paviljona, skulptura, životinja. Tišina. Idealno mjesto za napuniti baterije.

20160420_152215 20160420_14432020160420_160215 DSC_0281DSC_0284 20160420_143944  DSC_027320160420_143835  20160420_152512 20160420_15223720160420_15172520160420_144146

Svi dečki su odradili svoj radni dan i umorni se vratili u hostel. Neki su radili sami, neki u društvu.

DCIM101MEDIA

DCIM101MEDIAIMG-20160421-WA0003

IMG-20160421-WA0004

Večera se danas nije mnogima svidjela- ćufte, sitno mljeveno meso, ali nisu u umaku od rajčice kao što je kod nas slučaj, nego prelivene nekakvim bijelim umakom. Uglavnom, velika većina njih nije večerala u hostelu nego su zbrisali negdje u kvart, gdje ima puno restorančića u blizini  s kebabima, a još i jedan koji se zove Balkan, kako prikladno, drži ga albanska obitelj, a nude se specijaliteti poput cevapcica i bureka. Jedan dobronamjerni gost hostela, koji je kako se čini po govoru i svim informacijama koje nam je dao, godinama u Frankfurtu, ali ima naše korijene i govori hrvatski, rekao nam je da su to najbolji ćevapćići u gradu. Naši dečki se u potpunosti slažu iako su cijene veće nego u Zagrebu 6,5 eura za 10 komada, kažu odlični su. Leon ih je u zadnja tri dana jeo 5 puta!! Kebab je 5 eura, a može se naći i jeftinije. Važno da se naši dečki najedu nečeg “domaćeg” jer ovo njemačko… nije kao kod kuće.

Naš hostel je u južnom dijelu grada, na južnoj obali Maine u četvrti koja je prepuna ne samo hrvatskih, bosanski, srpskih nego i turskih, arapskih, kineskih došljaka kao i došljaka iz raznih drugih zemalja koji ovdje pokušavaju početi neki bolji život od onoga koji imaju u svojoj domovini. Naš kvart zato i ne daje sliku jednog tipičnog njemačkog grada. Ako to želite vidjeti morate otići u druge dijelove grada npr.Bokenheim koji je sjeverozapadno od središta grada.

Ovaj dio grada je tih, uredan, prepun zelenih površina, s predivnim zgradama i “malo” skupljim autima. Životni standard je ovdje daleko viši nego kod nas, to je evidentno – po izgledu ulica, kuća, autobusa, tramvaja, ljudi, automobila. Cijene mnogih proizvoda koje kupujemo svakodnevno čine se približno jednake kao i naše, mnoge od njih i niže. Međutim odjeća, obuća i elektronika su prilično skuplje. Ali plaće s druge strane su daleko bolje nego naše. Dečki su čuli od radnika s gradilišta i iz poduzeća u kojima su radili da oni dobivaju oko 2000 eura. Nastavnici s 20 godina staža blizu 4000. Čini se da bi se uz takve plaće moglo lakše …

 

 

 

 

 

 

BOLNICA U SREDIŠTU GRADA – (HOME)SICK MAYBE?

agencija za mobilnost logo cropped-Intro_Erasmus1-1xcdfrf-2ax5kx5.jpg

Danas je čini se bio dan bolesti.

Slučaj prvi:

Već sinoć je Jasmin kukao da ga boli glava i da ga je uhvatio propuh, ali s obzirom da stanje nije izgledalo tako loše, odlučili smo da će sutra otići  na praksu i da će večeras rano na spavanje da se dobro odmori.

Međutim, danas poslijepodne kad smo se Sanja i ja vratile u hostel oko 17 sati Robert, koji je s Jasminom na praksi, rekao nam je da je Jasmina majstor pustio već oko pola devet s prakse jer ga je užasno boljela glava. Jadni Jasmin, gdje li je sad? Nikom od nas troje pratitelja se nije javio da se ne osjeća dobro, ni da se vratio u hostel.

Pogledam malo bolje, kad ono eno našeg Jasmina, na terasi je, sunča se – s cigaretom u ruci. Kaže toliko ga boljela glava da je spavao cijelo vrijeme otkako je došao do sad, ali da mu je sada puno bolje. Ozdravio je, kaže. Sanja i ja razmijenile smo kratak pogled i rekle mu skoro u isti glas da ugasi cigaretu i da budući da je bolestan, legne nazad u krevet i da se ne mrda iz sobe, osim na večeru, do sutra ujutro kad ćemo vidjeti je li ozdravio. Mi ćemo ga obilaziti, neka ne brine.

Na večeri izgleda sasvim dobro, lijepo jede. Ispraznio naš bolesnik tanjur spaetzli s  junećim umakom bez problema. O, mislim si ja, čim može tako lijepo jesti, nije loše. Pita Jasmin hrabro, bi li mogao do Aldija (lanac trgovina, poput Lidla). Ma, ni slučajno, tako bolestan, ti si jedino za krevet. Pokušao je jadni bolesni Jasmin još desetak puta dobiti dozvolu za izlazak do trgovine, ali ne može, bolestan si, uporne smo i mi. Na kraju, poslušao nas Jasmin i proveo večer i noć mirno spavajući u svom krevetu.

Dijagnoza: beskapitis na gradillištu, nedovoljnospavitis, previšecigaretitis

Terapija: kapa za gradilište, rani odlazak u krevet, apstinencija od pušenja

Slučaj drugi:

Karla od jučer još boli grlo. I nos mu je lagano začepljen. Uzeo je tabletu, a preporučila sam mu da si uzme u dm-u neke pastile za cuclanje. Rekao je da hoće.

Dijagnoza: grlitis i nositis

Terapija: pastile za cuclanje, čaj i krevet

Slučaj treći:

Filipu je otekao zub. Jučer ga je počeo boljeti  Popio je tabletu protiv bolova još jučer. Pomogla mu je i danas ga više ne boli, ali je sada natečen. Gledam ga, pipam lice, da stvarno je oteklina tu, ali ga ne boli na dodir. Pitam što ćemo sad. Kaže da će stvar riješiti kad se vratimo u Zagreb. Sutra kaže ide na praksu, nema nikakvih problema. Meni se čini da je neka upala posrijedi pa mu nudim svoj čudesni citrofit, kaže za sada ne treba. Ako se stanje pogorša, javit će mi se.

Dijagnoza: zubitis

Terapija: pričekat će dolazak u Zagreb, za sada u pripravnosti prirodne kapljice s antibiotskim djelovanjem

Slučaj četvrti:

Kristijana boli glava i čini se malo vruć. Lagano mu je zaštopan nos. Nemamo toplomjer da izmjerimo temperaturu, ali čini se da bi do sutra mogao biti bolje. Iči će na praksu.

Dijagnoza: prehladitis

Terapija: odmor i čaj

Svi naši bolesnici došli su na večeru i lijepo jeli. Nadamo se da će sutra biti bolje i da će se bolnica zatvoriti.

Ovo je drugi put otkako smo ovdje da su svi došli na večeru i da su uglavnom svi jeli. Prvi put kad su bili ćevapi. Danas im se sviđaju spaetzle- tjestenina od jaja, mlijeka i brašna, a posebno juneći umak.

Ja sam uspjela dogovoriti veganske obroke. Imam jednog omiljenog kuhara koji me svaki dan iznenadi nekakvim novim specijalitetom za prste polizati. Naravno da put do toga nije bio lak, ali isplatilo se. Ovo je moja današnja večera.

DSC_0250

Poslije večere okupljanje. Danas smo našim dečkima podijelili Europass – najvažniji dokument ove mobilnosti. Dokaz da su ova dva tjedna odrađivali svoju praksu. Sutra će taj dokument svaki od njih odnijeti svom poslodavcu koji ga treba potpisati i ovjeriti na dva mjesta.

Kad vrate potpisan dokumet, projekt je gotov. Osjećaj je da se približavamo završetku naših frankfurtskih dana.

Šmrc ili jupiii?

PONEDJELJAK 2X

agencija za mobilnost logocropped-Intro_Erasmus1-1xcdfrf-2ax5kx5.jpg

Ponovno je tu, najdraži dan u tjednu i to opet u Frankfurtu. Ovaj put svi naši dečki znaju točno što ih očekuje, kad i gdje idu, kad se vraćaju. Nadaju se, ako budu dobro radili, možda dobiju đeparac. Većina ih je i dalje vrlo motivirana i zadovoljna. Nije im problem ustajati se rano i raditi naporno. Kažu, naučili su na to.

Jedino im nedostaju zagrebački prijatelji, cure pa čak i roditelji, za što su, kažu, mislili da je nemoguće.

Ujutro prije odlaska na posao trebali su poskidati posteljinu sa svojih kreveta, jer danas je dan kada se ona mijenja. Koliko njih se onako teturavo i polubudno ujutro u pet/šest/sedam sjetilo to napraviti?

Jako je zahladilo, jutro je potpuno ledeno, negdje oko 3 stupnja, ali prekrasno je vedro. Nadamo se da su naši mystory uzeli toplu odjeću, jer na ovom vremenu u kratkim rukavima mogli bi se dobro prehladiti.

Neki od njih ostali su na gradilištima na kojima su bili prošli tjedan, a neki su promijenili lokaciju. Autolakireri su u svojim radionicama.

IMG-20160419-WA0004 IMG-20160419-WA002520160418_090733 20160418_162504 Screenshot_2016-04-19-21-13-16 IMG-20160420-WA00051461139484511 1461151170576IMG-20160420-WA0011IMG-20160421-WA0002IMG-20160420-WA0020IMG-20160420-WA0013IMG-20160421-WA0001

Sanja. Dragan i ja obilazimo grad uzduž i poprijeko.

IMG-20160412-WA0004 DSC_0112 1460482083107

U jednom trenutku baš dok sam ja čekala u jednom redu promatrajući ljude oko sebe, a Sanja bila negdje drugdje, iz rijeke nepoznatih lica sasvim neočekivano izronila su dva poznata – naša nekad izgubljena dva dečka, evo tjedan dana poslije, hrabro i samouvjereno hodaju gradom. Kad su me ugledali, na licima im se raširio osmijeh od uha do uha. Smiješe se oni tako razdragani i idu prema meni. Mislim si ja, bože kako je njima drago vidjeti svoju profesoricu i od te misli i po mom licu razvuče se osmijeh i pol. Prilaze mi i dalje s tim istim osmijehom i taman kad sam sva ganuta izrekla: Vidim da vam je jako drago što me vidite. I meni je baš drago vidjeti vas s takvim osmijesima., Nikola kaže: Baš je. Išli smo kupiti igricu za plejku i prodavačica na blagajni nam ju nije htjela prodati jer nemamo 18. Bli smo iskreni i odmah smo rekli da nemamo 18. A evo sad ste vi baš naišli, da nam kupite igricu… Eto zašto su se oni meni tako obradovali, a ja mislila…

Karlo, koji je bio s Nikolom, imat će 18 za četiri mjeseca, ali ih nema sad. Igricu će sam moći kupiti za četiri mjeseca, a do tada…Nikola će još morati pričekati.

Sanja nam se ubrzo pridružila. Odmah joj je bilo čudno što dečki rade već u gradu. Objasnili su da su završili posao za danas i da ih je majstor pustio kad su završili s poslom.

Poslije posla u sobama su na krevetima s uglavnom čistom posteljinom. Snašli su se.

Na večeru su svi došli točno. Izbor je pire krumpir ili riža i odresci od mljevenog mesa i po želji umak od povrća i gljiva. Nije loše, kažu.

Susret sa svima od pola devet do pola deset. Razmjena najnovijih informacija i par razgovora s nekima koji su malo zaboravili pravila, a onda trkom u krevet. Svi u sobama do 22.

Laku noć, naši vrijedni Frankfurčani. Sutra je novi radni dan.

VEĆ JE NEDJELJA

agencija za mobilnost logocropped-Intro_Erasmus1-1xcdfrf-2ax5kx5.jpg

Svi oni od sinoć opet i na doručku, a naši dečki?

Samo nekoliko njih. Doručak je od 7-9, nedjelja je. Naše Trnoružice još uvijek spavaju. Odmaraju od napornog tjedna (ili subote?) i radije će žrtvovati bogati doručak za par sati sna, jer toga su željni. Nadamo se da će se probuditi do 13:30 kad imamo okupljanje za organizirani obilazak grada.

13.30 – svi su tu!!

Budni i odmorni. Jedva čekaju da krenemo i obiđemo sve te znamenitosti i da naučimo što više o frankfurtskoj povijesti. I sve to uz vodiča koji govori engleski (ili njemački, ako želite). Može li se poželjeti bolja prilika za učenje i to na više razina: usavršavanje stranog jezika i razgledavanje grada. upoznavanje frankfurtske i njemačke povijesti, običaja i kulture? Naši dečki takvo što ne bi propustili ni za živu glavu. Osim toga, sve to je i dio našeg programa pa smo i zbog toga zadatku pristupili ozbiljno.

Sanja okuplja učenike u sobi za igru i  daje im upute vezane za obilazak grada: Ponesite bilježnice i olovke, zapisat ćete na svakom mjestu nekoliko osnovnih podataka, uz obavezu fotografiranja što sve ulazi u ocjenu, kao i bilješke koje vodite o praksi. Vodstvo će biti na engleskom i prema potrebi za prijevod se možete osloniti na Mađara, malu ću prevoditi ja i profesorica Škarić. Nema pušenja, odvajanja od grupe.

U obilazak smo krenuli u 14 i na mjesto sastanka s vodičem došli dvadesetak minuta poslije.

DCIM101MEDIA

Sanja i ja smo se upoznale s našom vodičicom, Angelicom, i obilazak je počeo sa slavnog Roemer Platz-a.

20160417_142747

Angelica je zacvrkutala na engleskom i stoljeća, godine, ratovi, povijesne i gospodarske prilike, vladari narodi i običaju su prolazili ispred nas po starom Roemer Platz-u i pratili nas dalje u dvosatnom obilasku Frankfurta.

IMG-20160418-WA0037IMG-20160418-WA0041DCIM101MEDIA

 

Potreba za prijevodom pokazala se stalnom pa sam i ja rame uz rame s Angelicom cvrkutala o prošlim i sadašnjim vremenima, politici i ratovima, gospodarskom i povijesnom značenju Frankfurta,  spletkama i prijevarama, slavi i moći na našem krasnom hrvatskom, a naši sudionici su gutali svaku riječ, poneku i zapisali.

20160417_162143IMG-20160417-WA000220160417_150337

20160417_15070520160417_16061320160417_16154320160417_15595120160417_15442220160417_15435220160417_154851

20160417_161900IMG-20160417-WA0023

 

 

Naši učenici su jednom riječju uživali. Svi do jednog obučeni u majčice i eventualno hudice, drhtali su i plavili na oštrom sjevero-istočnom vjetru koji je brijao posebno uz rijeku, ali to je mala cijena za sve što su ovim obilaskom dobili.

IMG-20160418-WA0033IMG-20160418-WA0008

Nakon obilaska, večera. Gladniji smo danas nego inače. Dragan kaže da je to zato što je danas hladnije pa tijelo troši više energije za zagrijavanje. U mom slučaju, sigurno točno.

Nedjeljnja večera u hostelskoj blagovaoni – beskrajno puno ljudi, čekanje u redu kako bi se uzela  hrana za pultom, otvaranje dodatnih prostorija da gosti imaju gdje sjesti i pojesti.

Za vikend su stigle nove grupe: američki umirovljenici, poljski učenici, njemački sportaši, grupa speleologa na biciklima… I uz sve njih nove, jedna stara (gladni) učenici i njihovi pratitelji iz OIGŠ. Ne moram vam reći tko je prvi u redu ispred vrata koja se otvaraju točno u 18:00.

Zagrijani i nahranjeni dečki su spremni za opuštajuću nedjeljnju večer. Sutra počinje novi radni tjedan, ah.

Ali srećom, zadnji je.

 

PRVI DAN KAD SMO SKROZ OPUŠTENI

agencija za mobilnost logocropped-Intro_Erasmus1-1xcdfrf-2ax5kx5.jpg

Već više puta ovog tjedna dečke je zanimalo kako će izgledati vikend.

S obzirom da smo jedna od rijetkih hrvatskih grupa koja u Frankfurtu ima dva vikenda, naši domaćini su preporučili da obilazak grada ostavimo za nedjelju, a da nam subota ostane slobodna da dečki obiđu trgovine budući da se kasno vraćaju s posla, a večera je već u 18 (na kojoj smo naravno uvijek prvi!), a nedjeljom trgovine ne rade.

Sljedeći vikend ćemo imati organiziran tradicionalni ručak i to u trening centu frankfurtskog prvoligaša Eintrachta.

Možete zamisliti koliko su dečki bili oduševljeni ovim informacijama: konačno imaju slobodno vrijeme koje mogu provesti po izboru, obilazak stadiona sljedeći vikend, odlično. Dio njih već nam je prije rekao da bi voljeli ići na kupanje, dio je htio prošetati po centru jer do sada uopće nisu uspjeli, a dio ih je htio samo spavati…

Uglavnom devetorica njih željela su ići na kupanje pa smo odabrali toplice koje su najbliže gradu : Titus Therme. Polazak je bio zakazan za 11.

Već prije jedanaest većina naših plivača okupila se u predvorju i bili su spremni za pokret. Našoj ekspediciji pridružio se još i jedan zagrebački profesor, Mario, iz Tesle, koji je ovdje na programu usavršavanja nastavnika sam pa mu dobro dođe naše društvo, a i nama njegovo, naravno.

Uglavnom, dok smo se polako skupljali, Josip Lisak mi je prišao i rekao da mu je nestala jakna. Vani je naravno kiša, ( kao i zadnjih pet jutara), a on se sprema za šetnju. Bio je s Filipom na bilijaru, a u istoj prostoriji do njih na stolnom nogometu su se zabavljala trojica drugih gostiju.

Odmah smo stvar prijavili mladiću na recepciji, ali on je nemoćno slegnuo ramenima: nitko nije vratio jaknu, kaže, ne može nam pomoći. Josip mi je pričao potpuno miran, kakav je i obično, da on zna koji su to dečki i da bi ih lako prepoznao jer jedan od njih, misli, ima Downov sindrom. To je bila ključna informacija. Kad sam sve to prenijela istom onom mladiću na recepciji on je malo kuckao po kompjuteru i onda rekao Ein Moment, bitte, ustao se i za nekoliko napetih minuta se vratio na recepciju s Josipovom jaknom. Hurrraaa! Bravo za recepcionera: Vielen Dank i bravo za Josipa koji se sjetio detalja vezanog za ovu trojicu gostiju. Dečko je greškom pokupio Josipovu jaknu.

Već je bilo blizu 11:30 kad smo krenuli za Titus Therme, kiša lagano, ali uporno pada, vjetar 15 čvorova, temperatura blizu nule. Taman za kupanje.

Naš vodič je iskusni Frankfurčanin – Dragan Storić. Zna on svaki kutak Frankfurta, a ima on i jednu posebnost: ako razgledavate grad s njim, nigdje se ne ide pješice. On zna sve moguće kombinacije tramvaja, autobusa, u-Bahn-a koje vas mogu prebaciti do svakog odredišta u gradu bez obzira koliko daleko/blizu ono bilo.

Uglavnom, do termi smo promijenili dva tramvaja prije nego što smo došli do stanice U-Bahna na kojoj smo hvatali našu liniju za terme. Treba štedjeti noge, kaže naš Drago. Važno je da smo sigurni da idemo u dobrom smjeru.

IMG-20160416-WA0032

Za vrijeme vožnje Sanja je od naše domaćice dobila poruku da je u sklopu  termi i ogromni shopping centar pa smo odlučili da ćemo mi dečke tamo pričekati tri sata za koliko su se odlučili ostati i da ćemo onda zajedno nazad. U poruci je stajalo i da iz hostela pješice dođemo do stanice U-Bahna, te i te, i hvatamo liniju U1. Naravno, da u našem slučaju, kad Dragan vodi, ta opcija nije dolazila u obzir.

Nakon dvadesetak minuta vožnje podzemnom koja se na mahove pretvara u nadzemnu, a onda opet spušta dolje i razvija brzinu, mislimo, i preko 100 na sat, došli smo na naše odrediše.

Oooogromni centra, nekoliko etaža. Gdje su terme? Gore dolje po stepenicama, proučavanje karte…Nema ih.

IMG-20160416-WA0034IMG-20160416-WA0036

Pitam nekoliko ljudi- slučajnih prolaznika gdje su terme i dobivam blijede poglede i klimanja glavom u značenju nema tu nikakvih termi (?!!). Uh. Leon je već na iglama: znači nema ovdje termi, nervozno zaključuje i gleda me prijekorno. Kažem ma, naći ćemo mi njih, vidiš da su tu negdje, ima ih na karti. Malo  mu je lakše, ali ja dodam osim ako nije stara karta. Opet je gotov.

Ali agonija ubrzo završava, jer naš Marko Nemčić se već snašao, našao je info pult, pitao tamo i BINGO ipak su tu ! kakvo olakšanje! Dobio je Marko i upute, a ja kakva jesam – volim biti sigurna 100 posto –još provjerila u jednoj pekarnici i dobila iste informacije. I da … za čas evo nas na ulazu.

IMG-20160416-WA0028

Kroz staklo izgledaju odlično. Predivan čovjek na blagajni odobrio nam je popust za učenike pa su umjesto 7 platili 5 eura i sretni uz mahanje i pozdrave otišli na tri sata..

IMG-20160416-WA003820160416_14133520160416_14444020160416_14474120160416_15004820160416_151301received_969873616464685

Dogovor je bio da za hostel krećemo u pola pet sa dogovorenog mjesta. Majko mila, što ćemo mi raditi ovdje svo to vrijeme, mislimo si Sanja i ja. Ok, napravit ćemo krug po trgovinama, a onda sjesti na čaj i čekati…

16:30 svi naši momci su na dogovorenom mjestu, a ona i ja svaka sa dvanaest vrećica ulijećemo sve zajapurene… Naravno da nismo popile čaj. Centar je toliko velik, a mi toliko temeljite da smo uspjele obići pola jedne etaže. Naši Dragan i Mario, obišli su sve, kupili što im je trebalo (Dragan je u ruci imao kišobran koji je rekao da će kupiti ženi još prvi dan kad smo stigli, a Mario dvije male vrećice), popili kavu i čekali da mi dođemo.

Ženski i muški um, koliko smo različiti…

Dečki su se nauživali u bazenu, jaccuziju, na toboganu. Uspjeli su i oni već dok smo mi došle i pojesti, i popiti, i napraviti frizure…

U centru se na mnogo mjesta mogao čuti hrvatski i njegove varijante. Sve vrvi od hrvatskih, bosanskih gastarbeitera, a neki više nisu ni gosti nego već generacijama žive u Frankfurtu i okolici. Već i u pekari na putu do termi dečki su nakon muke da naruče pecivo na njemačkom, začuli: “Onda, jedno ili dva?”

IMG-20160416-WA0031

Povratak, U-Bahn i nećete vjerovati pješačenje od skoro deset minuta do hostela. Ne znam što je bilo Draganu…

Subotnja večer tek je bila pred njima.

Večernji izlazak, opuštanje i igra u hostelu, skypanje s curom…već prema izboru.

IMG-20160416-WA0055IMG-20160416-WA0060 IMG-20160416-WA0052IMG-20160416-WA0067       IMAG0020